Prošli petak (daklem petog ovog mjeseca) na Lužec se sjatilo mnoštvo sunca, jesenskih boja, eko proizvoda i ostalih delicija te pokoji autobus skandinavaca željnih dobrih terena, karata, lijepog druženja i orijentiranja.
A počelo je katastrofično...
Dva dana prije trke nazove me Vlado i veli očeš jednu dobru ili lošu vjest? Ja velim daj prvo lošu (uvjek prvo tražim lošu...). Kaže "Ja sam ti v bolnici". Pa kaj je...kičma...pa dobro kaj kičma...pe nemrem se pomaknut. I sad da ne prepričavam cijeli razgovor...napokon mi do mozga dojde da je stvar huda...kaj je onda dobra vjest? "Morti nem moral na operaciju"...Ja još uvijek ne kužim ozbiljnost situacije pa kažem...pak dobro bum ja popikal kontrole a ti buš onda riješil ciljni prostor...Na to on veli...jeee..pak ti ja nemrem nikam....
I sad je red da nekaj napišem o svom predsjedniku... Vlado je vjerojatno osoba koja najviše radi po orijentaciji u Hrvatskoj (da se ne uvrijede ostali). Ove godine je nacrtao nekoliko karata, proširio nekoliko, izreambulirao nekoliko, izorganizirao ni više ni manje nego 15 (petnaest) utrka od kojih je 7 splanirao i 6 postavio (1 MTB, 1 PRE, 1 štafeta, 1 sprint, 1 srednje, 1 duge i 1 wwop(dugu)). Na svima je preuzeo brigu oko nagrada, štampanje karata, sinhronizacije stanica, obrade rezultata, startnih lista i milijun drugih sitnica. On je naš blagajnik, rizničar, čato, oružar...uglavnom "katica za sve". Tko nebi poželio takvog predsjednika? I sve to dela u tišini, ne svadi se s nikim, ne eksponira, nema svoj blog da more pisat bedastoče (ko ja ponekad...), i sa svima si je dobar...milina. Ponekad pomislim da je dobro da ima mene ovakvog lajavog da mu kompenziram sve one niske udarce koje mu razni ljigavci plasiraju. Najbolje je v tome svemu kaj to njega uopće ne ferma niti ga dotikavlje...čovjek jednostavno ima svoj film i svoju viziju...a rezultati svega toga se polaku naziru...o tome drugi (ili treći) put. Da ne govorim da iz kluba još nije uzeo ni kunu za sve ove silne kvadrate koje je nacrtao...(neki bi rekli da ne vjeruju).
I zato vi nadobudne veličine koji mislite da se utrke organiziraju samo za vas, koji mislite da staze moraju biti splanirane onak kak je vama najbolje, koji mislite da se staze planiraju iz fotelje, koji mislite da se detalji u šumi preko noći pomiću na druga mjesta, koji mislite da je organizirati trku pi-darija, koji mislite da jedino vi znate kako se staze planiraju a niste u životu organizirali ni jednu službenu trku...odj..ite od mojeg predsjednika. Ak vam kaj ne paše, i ak imate mu.a, ne kenjajte po internetu već nakon trke dođite po svoju porciju jezikove juhe k meni...onak muški.
Eto ovaj post je prvo bil zamišljen kao reportaža o WWOP-u Lušcu, al me ponio nekakav drugi filing. Za kraj sezone. Reportaža bu drugi put. I rezultati, i slike i sve ostalo...
Uglavnom to smo zbavili bez svog predsjednika i bilo je sve ok...tek tolko da se zna da smo klub, a ne nečiji privatluk oko koga se sve vrti pa ako taj neko bude sprijećen pomiču se trke, kalendari, karte, mijenjaju se pravila kupa itd...
Živi mi bili....
Nema komentara:
Objavi komentar