utorak, 27. studenoga 2007.

KAKO JE STVOREN HOS - dio 1

Nakon dodatnih konzultacija, eto i pravog pravcatog kalendara za 2008:














Nego..vidim da se oštrite za izbore pa da odvrtimo malo film unatrag:
Kako nekima pamčenje seže samo kratko , red je da se prisjetimo kako je nastajao ovaj naš savez.
Neki će reći da je ovo samo jedno subjektivno mišljenje i tu su u pravu, međutim ovaj moj kratki osvrt (koji će možda ići u više nastavaka) temeljen je na pisanim tragovima i činjenicama kojima sam osobno bio svjedok. Povijest pišu pobjednici kažu...

Odakle da krenem...eto krenut ću od sredine. U nadi da ću uspijeti nešto napisati i o onom prije sredine.

Dakle,

Hrvatski savez za orijentacijsko trčanje je osnovan 22. prosinca 2005. godine u prostorijama Hrvatskog Olimpijskog Odbora u Zagrebu kao samostalni nacionalni športski savez orijentacijskog športa u Hrvatskoj.

O tome što je prethodilo samom osnivanju, kao što rekoh, osvrnut ću se drugom prilikom.

Na samom osnivanju sve je proteklo u najboljem redu te je 9 sportskih udruga čija je osnovna djelatnost bila bavljenje orijentacijskim sportom predalo uredne papire te stime postalo osnivačem saveza. Dvije udruge (HPD Japetić i HPD Kapela) sudjelovale su kao promatrači na osnivanju i pred njima je tek predstojao proces ulaska u savez. Jedini prijepor koji se desio na skupštini bio je oko Predstavnika OK Jelena Tomislava Kaniškog koji je uredno predao papire o zastupanju OK Jelena kao zamjenik tajnika, dok je predsjednik tog kluba Damir Miljković iznio činjenicu da je Tomislav član jednog drugog kluba (OK Lokve) te da je zato u sukobu interesa. Iako je ova činjenica bila neosporna, verifikacijska komisija vodila se načelom legalnosti papira udruga te je potvrdila mandat Tomislavu Kaniškom. S današnje perspektive gledanja na tu situaciju, definitivno je da je g. Kaniški bio u sukobu interesa te je bilo koja udruga mogla nakon osnivanja osporiti njegov glas u Uredu državne uprave, no pretpostavljam da nitko nije uopće razmišljao o tome jer je sve rađeno u dobroj vjeri. Događaji koji su uslijedili daju mi za pravo da smatram da su neki od nas (uključujući i mene samog) ipak bili malo naivni.

Zapisnik sa osnivačke skupštine ovjerili su Damir Gobec, Čedomil Gros i Eduard Perković. Na skupštini je izabrano vodstvo saveza, sva tijela upravljanja su popunjena, a zastupanje saveza predano je predsjedniku i dopredsjedniku. Tadašnji prvoizabrani predsjednik saveza izabrao je i tajnika kojeg je skupština potvrdila do prvog zasjedanja IO-a, te je skupština dala mandat IO-u da izvrši nomotehničke promjene u statutu kako bi ovaj bio registriran u Uredu državne uprave.
Izvorni zapisnik moguće je dugo bilo pročitati na stranicama saveza koje su trenutno ugašene ne voljom IO-a već nečijim internet nasiljem.

Ono što je uslijedilo nakon osnivačke skupštine može se reći da su bile igre i igrice. Jednu igru vodio je IO - transparentno i javno, a igrice su se odvijale iza kulisa.

Prva igrica bila je ona HPS-ova. Nakon dvije godine IO je uz odobrenje HOO-a došao do dokumenta kojeg je HPS neposredno nakon skupštine (30.12.) uputio na njihovu adresu. Pa evo ga narode - čitajte.

Ovaj dokument došao je u ruke IO-a tek 8.11.2007. kada smo Damir i ja bili kod g. Čopa na sastanku u HOO. Prije toga nikakav službeni dopis od HPS-a nije dobiven.

Kao što se da iščitati HPS je osporio osnivačku skupštinu iako se javno proklamirao da daje potporu osnivanja savezu, ali je to u vodstvu HPS-a bilo zamišljeno na drugi način. Sugerirali su da se poništi osnivačka skupština, da se promjeni nomenklatura, pa da se onda osniva savez koji će obuhvatiti sve grane sporta. Mi smo to malo izpremješali pa smo prvo osnovali savez uz postoječu nomenklaturu, pa smo mijenjali nomenklaturu, a zatim smo osnovali današnji savez. Dakle, isti dr..k, ali smo pravnu osobnost dobili znatno ranije nego je vodstvo HPS-a to očekivalo i bilo spremno na to.
Interesantno je to da u ovom dopisu prema HOO-u HPS traži ravnopravnost kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni za članice HPS-a koje su se bavile orijentacijom. (ukupno 5 društava). Neznam samo od koga su tražile tu ravnopravnost. Ako su je tražile od nas, onda su je i dobile odmah na prvoj sjednici IO-a na kojoj smo i bez sugestije HPS-a proklamirali ravnopravni tretman za sve, te nizom odluka omogučili svim udrugama isti status. S druge strane, ako su je tražile od HOO-a, onda su bili svjesni naše pravne osobnosti i statusa. Bilo kako bilo, ovaj argument izbijen je iz ruku HPS-a na kostituirajučoj sjednici IO-a 29. siječnja 2006. u Delnicama.
Ostale stvari navedene u dopisu je njihovo viđenje "prijelaznog razdoblja", a vrijeme će pokazati da u tome nisu imali pravno uporište.

Nastavak slijedi...


Broj komentara: 19:

  1. kalendar mi se čini zanivljiv. Dobro je što ima više kup nego sprint trka. Juniorsko svjetsko i europsko nisu u isto vrijeme pa će valjda nastupat najbolji na oba natjecanja (npr. Štanfel)

    OdgovoriIzbriši
  2. Štanfel je trenutno najbolji junior. Nadaren je, međutim još mora puno raditi i dokazati među najboljim muškim orijentacistima da je najbolji u Hrvata i da zaslužuje priliku odlaska na SP. U nekoliko utrka na kojima je nastupio među seniorima nije pokazao da je najbolji. Neka nastavi raditi kao i do sad, pa će dobiti i priliku.

    OdgovoriIzbriši
  3. Samo i dalje vršite pritisak na njega, pa će otić prije iz orijentacije nego uopće dospije do seniorske kategorije. Tako, namećite očekivanja, govorite što bi on trebao, kako, koliko...a ako on to u doglednoj budućnosti neće ostvariti, iskritizirat ćete ga i zaboravit, al on će imat najveću štetu, jer nije se mogao boriti s imperativima koji su mu cijelo vrijeme postavljani. Sjetitite se samo nekih, koji su svojevremeno odskakali i nestali nakon juniorskog "staža": Tena, Cuki, Vukonić, Perica, Ješka... Di su sad?

    OdgovoriIzbriši
  4. I meni se čini jako zanimljiv. Imat ćemo i 14 trka klupskog kupa jer će se sva prvenstva bodovati za klupski kup.
    Pored toga, puno vre trka u blizini, tri naše, alpe adrija je blizu u Grazu, a ni Češka nije tako daleko...
    Radimo i na tome da bude opet i noćnog prvenstva, no otom potom.

    OdgovoriIzbriši
  5. a Matjaž...osobno mislim da ove godine mora u domovinu orijentacije na JWOC i da je to jedino ispravno.
    Na WOC neka idu oni malo stariji...pustimo dečka da radi i nemojmo mu nametati imperative.

    OdgovoriIzbriši
  6. Tako je. Na stranu potencijal, brzina i dobri rezultati. Za dobre rezultate u seniorima presudna je psiha, a tu nema precaca, samo puno rada i malo ocekivanja/pritisaka. Preskakanje kategorija nikome dugorocno nije donijelo koristi, vec eventualno samo kratkotrajni bljesak i onda fade out.

    OdgovoriIzbriši
  7. To sto su neki "otpali" iz orijentacije nema nikakve veze s preskakanjem kategorija


    Sustina je da orijentacija nikome od njih nije (bila)životni IZBOR

    neki su morali otici, jer od orijentacije se ne zivi, barem ne u Hrvatskoj

    a neki su htjeli otici u druge vode, zaljubili se u nesto drugo ili nekog drugog...

    Nitko gore nije otjeran komentarima. Zlih komentara i pritisaka je uvijek bilo i uvijek ce ih biti. Niti jedan sportas ne zivi pod staklenim zvonom.

    OdgovoriIzbriši
  8. Ostavite Štanfela na miru!!!!!!!!!!!!

    OdgovoriIzbriši
  9. nisam mislio za stanfela on je samo bio primjer za juniorsko eur. i juniorsko SP

    OdgovoriIzbriši
  10. gdje mogu vidjet parove stafeta

    OdgovoriIzbriši
  11. Što ste se rasoisali dok me nije bilo :)

    Kao "bivši" direktor reprezentacije mogu samo reći da su sami rezultati jedno od mjerila za izbor u neku reprezentaciju. Iskustvo, kolegijalnost, timski duh...također su parametri koji su važni za izbor tako da nema svete krave po rezultatima. nadam se da će tako biti i u buduće. ne može jedan reprezentativac nakon što otrči svoju izmjenu štafete otići u život i ostvaiti svoje trkače iz ekipe neka trče pa šta bude, bude. da ne pričam o najnovijim prozivanjima tipa zašto je moje djete moralo trčati tako duge staze,a nije ga se prijavilo u slabiju kategoriju. Optužili me za "maltretiranje". Pazite, djete je nastupalo za juniorsku reprezentaciju Hrvatske! Ako netko nije spreman onda neka se zahvali na pozivu i kaže: sorry nisam još dovoljno spreman, a ne da se na njemu liječe roditeljske frustracije.
    Takvih stvari je bilo, a nadam se da ih više neće biti.
    Matjaž je dobar dečko i ako zaslužuje nastupati će tamo gdje ga se pozove uz konzultacije sa njegovim trenerom i roditeljima. Bilo to prvenstvo Svijeta za seniore, juniore ili lokalna promotivna trka za potrebe Saveza ili sponzora.
    Damir

    OdgovoriIzbriši
  12. Svaki nadareni sportaš treba proći normalni razvojni put, bez preskakanja stepenica. Nije isto trčati u našemu lijepom selu, na kartama i terenima na kojima znaš kako treba trčati i u konkurenciji divljaka koji jedu malu djecu. Matjaž je na Termenlandu bio dobar prva dva dana. A kad je trebao uzeti medalju treći dan, što se dogodilo? Psiha, reko bi Tišljar ( i on je nekad u pravu:) )Bilo koji mladi sportaš to mora na vlastitoj koži osjetiti sto puta da bi sto i prvi put znao kako reagirati. Za to nema škole. To ne možeš naučiti u knjigama. to moraš sam proći ( i bolje je to prolaziti u juniorskoj kategoriji. Tako se stječe iskustvo i rutina.

    OdgovoriIzbriši
  13. a zašto je bolje to prolaziti u juniorskoj kategoriji?!?

    silnim pobjedama u kategorijama bez konkurencije (a to je situacija kod nas) može se samo steći lažni dojam o kvaliteti i sreća kratkog vijeka

    I onda tko visoko leti...

    to da smo u Švedskoj....

    OdgovoriIzbriši
  14. Pitam se zašto onda juniorski Svjetski prvaci nastupaju i na Seniorskom svjetskom prvenstvo (i postižu zapažene uspjehe) ako ne treba preskakati kategorije?! Ako si to može dozvoliti Švedska, Švicarska, Australija ili čak Bugarska po čemu smo mi iznimka. Kao što sam već jednom rekao tko se dokaže po svim vrijednostima i zasluži poziv za neku trku taj će tamo i nastupati. izgorio nebu sigurno. Uostalom zašto izvlačite samo negativne primjere. Osobe koje spominjete da su sagorjele (Delić, Ješovnik, Sakar, Cuković... i ini) nisu sagorjele već su u trenutku kada je trebalo samostalno se angažirati u svom treningu ili odlasku na natjecanja jednostavno išle linijom manjeg otpora. Neki su ipak imali i važnijih životnih odluka i to je normalan slijed događaja.
    Što se mene tiče ako Mario Štambuk ove godine pobijedi Linu, Špeka, Edija i ekipu zašto nebi nastupio za seniorsku reprezentaciju. On je to tada zavrijedio svojim radom i zalaganjem.
    Damir

    OdgovoriIzbriši
  15. A jeste pametni!
    Baš vas je lijepo čitat!

    OdgovoriIzbriši
  16. Ne bih se slozio s onom da je stvaranje pritisaka i nerealno ocekivanje postizanja visokih rezultata stvar zloce. Kod nas je to vise stvar mnetaliteta.

    OdgovoriIzbriši
  17. Volim ove anonimne koji pametuju. Nismo li se dogovorili da će se anonimni postovi brisati :)

    OdgovoriIzbriši
  18. Brišem samo nepristojne anonimne postove,iako imam stav da svako mora stakati svojim imenom iza svojih riječi. Takve ljude cijenim puno više.

    OdgovoriIzbriši