Nema me dugo....no to ne znaći da nisam tu, i da se samo izležavam. Pri kraju sam jednog poslića kojeg radim za svoj klub, a to su nove web stranice. Za laika poput mene ovo i nije baš tako lagan posao, al pošto imam dosta strpljenja i volje, pronalazim načine kako da razriješim određene začkuljice kodova. Uskoro se dakle rastajemo i opraštamo sa mojim starim blogom, te prelazimo u novi, malo redizajnirani, malo ozbiljniji i sa nekim novitetima. Kad budu gotove stranice kluba, i blog će preći na novo sučelje. Prebacujem i sadržaje onog mog prvog bloga, pa će to sve osvanuti u jednom novom ruhu. Pomaže mi donekle i moj tajni web master. Htel bi još neke stvarčice posložit, al kak nisam doma u tome, malo ide sporije.
Opraštam se polako i sa ovom sezonom. Još uvijek nisam siguran hoću li nastupiti na ijednoj do kraja godine trci jer ovisi o puno stvari. Propustio sam tako puno trka uslijed više sile. Ova sezona je dakle popuno u banani što se tiće mojih nastupa. Razlozi su uglavnom klinci. Kako su krenuli u vrtić uvijek su bolesni vikendom, a vikendom su trke. I onda kada nisu, žena radi, a Niko je još premali da ga navlačim sa sobom po šumama i gorama. Druge godine bu valda bolje, a i pasoši su spremni.
S druge strane i ove godine smo popunili svoju kvotu organiziranih trka. Bilo je uglavnom dobro, a o onome lošemu vi ionako znate više i puno ste pametniji (čitaj objektivniji) od nas. Još samo da učite na našim greškama, a ko za vraga ih ponavljate, bilo bi i puno bolje. Organizirati 1. preciznu, 2. MTBO, 5 sprinteva i 3 klasike (ako su i srednje bile klasika) nije baš lako. Trudili smo se da trke imaju i dosta "popratnih sadržaja", a napravili smo i ponešto novih karata. Prvo smo proširili kartu za MTBO na Dravi, zatim smo za preciznu malo doradili Toplice, Maruševec MTBO smo spustili na manje mjerilo, napravili smo i Kamenicu kod Selnice, a o Lušcu je sve rečeno. Zasluge uglavnom idu Vladi, a ja sam tu samo izmenađirao Čehe i izreambulirao zadnju verziju Čakovca.
Ovakav tempo nije dakako lako držati pa će to možda značiti i promjenu koncepcije trka za narednu sezonu (oproštaj od stare). Imamo u planu dvije novine. Prva je gotovo sigurna. Radni naziv je "Nova O-Arena". Promovirat ćemo novu orijentacijsku lokaciju koja do sada nije bila kartrirana. I tako svaku godinu. Za sada je Vlado nosioc projekta, a ubuduće ćemo vidjeti. Lokacija nove karte biti će negdje u Hrvatskoj. Znat ćete ju kad izađe poziv. Do tada će biti tajna. Nadam se da će nam IO-jci odobriti ovakav koncept. Još nismo sigurni dali će biti sprint ili nešto duže...no kad ćete trebati, znat ćete. Ionako se kalendar trka mijenja do zadnjeg dana sezone. Drugi projekt je nešto veći, a ovisi o puno stvari kako ćemo ga, i dali ćemo ga realizirati. Možda će morati zbog recesije proći nekoliko faza (čitaj godina). Zbog toga za sada o njemu samo toliko.
Mnogi oproštaji bili su na repretoaru ove godine. Neki su se nažalost oprostili od svojih najmilijih. Neki su se oprostili sa poslom i otišli u zasluženu mirovinu (pozdrav Čepu). Vedran je najavio orijentacijsku mirovinu. Vukma i Vinka su se oprostili od djevojačkog i momačkog života (pridružujem se čestikama). A ja sam se oprostio s aktivnim participiranjem u saveznom (ne)radu. Iako su neki to tumačili kao koordiniranu stratešku operaciju za zauzimanje ključnih strateških ciljeva, razlog je naravno vrlo jednostavan i logičan.(Povod je sad najmanje bitan). Ako nemam vremena pošteno raditi svoj posao, čemu biti samo fikus? Ja jednostavno ne želim tako raditi. Jednog dana kada se okupi ekipa koja će imati neku viziju, koja će htjeti povuči odlučne poteze, koja se neće bojati raditi za dobrobit orijentacije, koja neće biti sama sebi svrha i koja neće biti opterečena svojim sitnim interesima, možda se priključim...nikad ne reci nikad. Nisam opterečen funkcijama i moji projekti (koji su naravno spremni) mogu uvijek ugledati svjetlo dana bez obzira sjedio ja na fotelji ili ne...no otom potom.
Opraštamo se i sa slobodnim komentiranjem postova na mojim i klubskim stranicama. Jednostavno su neke ljudske kreature prešle granicu normalnog komuniciranja. Tako sam u jednom trenutku zbog svog stava o reprezentaciji (kritika je išla na sustav, a ne na pojedince kako su mnogi protumačili) od nekog nepotpisanog kretena nazvan JNA oficirčinom. Taj kreten očito nezna ništa o meni, a nema ni kičmu da se potpiše. Ne zabrinjava mene što se o meni pišu bedastoče (za one koji neznaju, ja sam časnik koji je čin zaradio u domovinskom ratu i to ne u nekom ofisu nego na bojišnici, što se lako može i provjeriti u NN-u, a uz to lako bi se mogao natjecati i u paralimpik kategoriji), nego što su i u orijentacijskim krugovima na djelu razne fobije. Ne bih sad pisao o mnogim bivšim JNA oficirima koji su zadužili i još uvijek zadužuju moj hrvatski narod. Pisao bi o našoj orijentacijskoj populaciji koja je opterečena razno-raznim fobijama. Na stranu to što ću ja za nekog uvijek biti derpe, crni cigan, hemafrodit, neka domača životinja, možda i pedofil (a za nekog tko je branio domovinu na padinama Medvjednice ili u to doba bio spermić, - i JNA oficirčina). Ja sam tu najmanje bitan. Brinu mene razne štambukofobije, urbancofobije, kaniškofobije, gobecofobije, tišljarofobije...Tuđa mišljenja se ne poštuju nego se ljudi uglavnom bez argumenata časte sa određenim pridjevima.
Prenapadno se istiće dobra atmosfera na IO-ima u posljednje vrijeme...(želi se naime poslati određena poruka). Pa naravno da je dobra atmosfera kada ekipa ili uopće ne misli ili misli onako kako drugi misle. Najbolja atmosfera bila bi kada bi IO sačinjavali predsjednik i direktor reprezentacije. Njih dva se vjerojatno nebi svađali pa bi bilo jako pozitivno ozračje. A to što je IO prepolovljen već skoro godinu dana, što nam dopredsjednik dao ostavku, što nemamo NO, što sud časti i nezna da postoji, što nemamo transparentno upravljanje imovinom saveza, što se novci daju, a ne ulažu, što su savezna obilježja javna prčija, što se već duže vrijeme svjesno krši zakon o športu... to je najmanje bitno.
U našu orijentacijsku zajednicu, nakon onog početnog elana kod osnivanja saveza, uvukla se letargija i svima je izgleda najljepše kada se malo radi, a kad se malo radi, malo se i griješi i malo toga može biti na sudu javnosti.
Neću sada iz početka navoditi stvari s kojima se ne slažem u upravljanju savezom jer je očito napokon skupština pred nama pa će biti vjerovatno diskusije po tom pitanju. Naglašavam samo još jednom da nikome ne zamjeram ako netko nema vremena baviti se saveznom problematikom, ali zamjeram onima koji se i uprkos toga njome bave. Nažalost je moj stav izgleda neke i osobno pogodio pa vidim da mi pojedinci zamjeraju na tome...što mogu, to je njihov problem.
Skupština je pred nama, a interesantno je zaviriti i malo u stare postove mojeg prvog bloga koje trenutno prebacujem na ovaj blog (kao bi osvanuli u u novom sučelju) pa vidjeti kako se povjest ponavlja...Znate li onu Tinovu "Dobar dan zastavo svih boja"?......čitajte me i dalje!!!
Nema komentara:
Objavi komentar