Nagnuo sam malo prije jamnicu i sjetih se Čepa...ne javlja mi sečovjek. Zna li tko gdje je Čep? Čuli smo se zadnji put krajem 6togmjeseca. Dva je mjeseca do premijere Međimurje opena. Težak terenski rad je izai pred crtačima. Pokušat ćemo složit tri karte i možda jednu zatrening. Pa možda i dječju trkicu napravimo ak bu Neda htela datmedalje...cukure bumo mi kupili. Dogovorili smo i nekakav gulaš popopularnoj cjeni...tak da znate, i pijaču bumo neku nabavili ak treba.Pošto su duge staze osvježenja budu gušća , kontrole buju kod kljeti, amorete birati između špricera i gemišta.
Kak je ljepo nikaj ne delati i samo dolaziti na trke...jel? Ako ti seočeš dođeš, ako ti se neče ne dođeš. Ako ipak dođeš, ako ti se očetrčiš, ako ti se neče samo šečeš. Najbitnije je ne zaboravit zaljepitžnirance i zeti čipija i kartu na startu. Kompas čak i ne. I onda ak sise digel na levu nogu ideš dizat živce organizatortu. Pa ga je... zakajje cilj stavil uzbrdo, zakaj je skrival kontrole u šumi, zakaj nemaweceja i zakaj je uopće išel organizirati trku pa ti sad moraš tutrčati.
Još bolje od nikaj ne delati je praviti se da nekaj delaš. Prvo sinajdeš s 6 pajdaša na gemištu pa se dogovorite da nacrtate kartu. Ondazemete vojnu 25icu, precrtate svoj dio, odete u vinograde, malo crtate,malo gemištirate i začas evo karte. Onda složite trku. Stavite dvastola kraj jednog balvana, malo ptt kabla, na poslu nažicate bačvu zavodu, zvadite iz nekog čoška bunt kartona, zmrljate staze, sprintatekarte, javite Špeku da očete trku za kup i ožeži. Stvarno neznam kaj jeod toga bolje.
Ma ipak je najbolje biti HPS-ovac...nikaj ne radiš a sve dobiš...jesmo blesavi baš.
Nema komentara:
Objavi komentar