Tek smo zbavili Badnjak, Božić i Štefanje, a pred nami je stara pa nova. Opet se peku kolači a dobro je kaj se zutra ne posti kak pred Božić pa se more opet mašinat po odojku.
Ak ste pratili ovih dana malo web-o prostor desile su se neke novine pa podsječam.
Lino se vrnul na svoje stare stranice - čitajte ga tu.
Maksimir je pokrenul nove stranice - adresa ova. Nadam se da se nebu na njima skupljala žabokrečina kak na onim starima.
Inaće je i zimska liga krenula, a prvi rezultati s pionirca su tu. Next utrka je na nekšnoj dvajspetici kod Tome v goricama. Kak je rječ o binomima to me potsječa na neke retro trke vojnog karaktera.
Ja sam ispunil kvotu od 250 karata u kartoteki. Imam čak i 51 državu (jednu više od zacrtane) jer mi je upala i Bjelorusija ćije sam nove stranice saveza slučajno napikal (stare sa IOF-a ne vrede). Fčera sam slučajno tak napikal i na stranicama Rachael Edler kartu sprinta sa plitvica pa oni kaj su propustili mogu si ju pogledati. Zanimljiva je ta ekspanzija blogova i osobnih web stranica u zadnje dvije godine...mogu se na njima pronaći razna štiva i naposlije ono što je do nekoć bilo nezamislivo - objavljuje se hrpa orijentacijskih karata vjerovatno bez dopuštenja vlasnika istih. Tu je sad pitanje jeli vlasnik onaj koji je tu kartu kupil startninom kao komad papira, ili onaj koji je u nju zmetal hrpu love da bi ju nacrtal? Ak se zeme u obzir ova nagla ekspanzija i praktički nemogučnost da se sprijeći tako nešto, mislim da se i mi moramo maksimalno liberalizirati po ovom pitanju. Kako sprijećiti da neki strenđer objavi kartu iz hrvatske na nekom svom blogu? - nikak. Onda je mislim bar pošteno da se karta dene cjela pa da i sponzori imaju koristi kaj ne?
Uglavnom, pitanje je za debatu pa ga stavljam u anketu jer je vidljivo raspoloženje ko bi trebal prve WC bodove osvojit.
Blog je inaće jedna super stvar iz razloga kaj se more pisati i unatrag. Iz tog razloga bum kolko mi vreme dozvoli objavljival i članke iz nekih davnih vremena, a možda se tam najde i pokoja karta.
Kolega Duhović je krajem prošle godine postavio „pitanje za debatu“ o objavljivanju orijentacijskih karata na netu. Istovremeno je objavio anketno pitanje s četiri moguća odgovora. Na anketno pitanje je do ovog trenutka (29 siječnja; 15.10 sati) odgovorilo samo dvadesetak ljudi (a rok uskoro istječe), a komentarom se nije nitko oglasio, iako se radi o izuzetno važnom pitanju. Izgleda da je u orijentacijskoj zajednici puno zanimljivije debatirati i to sa dosta strasti o nečemu što ima veze s nečijim osobnim interesima ili pozicijama, nego o doista važnim pitanjima. Kao i u ovom slučaju, tako i u slučaju kada je kolega Tišljar inicirao temu o sudjelovanju desetogodišnjaka (pa i nešto mlađe djece) na trkama, nije bilo nikakve reakcije.
OdgovoriIzbrišiIako sam i ranije u nekoliko navrata imao potrebu da nešto komentiram, suzdržao sam se od toga da ne bih dodatno raspirivao strasti i da me ne bi nepotrebno svrstavali u jedan ili drugi tabor. Stoga mi se ova tema čini prikladnom da se oglasim, jer mislim da neće izazvati burne reakcije (ili se možda varam?). Pretpostavio sam da ljudi ne žele nešto komentirati za što se ne osjećaju kompetentnim, ali dosadašnje iskustvo mi govori da većina običnu nema tu vrstu kočnice. Niti ja sam nisam kompetentan po navedenom pitanju, jer nisam pravnik. Stoga i ne mislim da je moje mišljenje koje ću izreći apsolutno točno, ali smatram da je o važnim pitanjima potrebno nešto reći makar se kasnije taj sud pokaže neispravnim.
O autorskom pravu ne znam baš puno pa sam uzeo Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima i pročitao ga barem djelomice (one odredbe za koje sam temeljem naslova procjenio da su relevantne). Sada mogu reći da bi moj odgovor u anketi bio „ne bez suglasnosti autora/vlasnika karte“, jer mi se čini da taj odgovor najviše odgovara regulativi, iako bih ja osobno više volio da se karte objavljuju bez ograničenja. Ali ako smo legalisti, onda ćemo se ponašati u skladu s propisima i kada nam oni ne odgovaraju.
Kartografska djela su nesumnjivo (to proizlazi iz čl. 5. st. 2.) autorska djela, te se njihovo korištenje regulira navedenim Zakonom. U ovom ponuđenom odgovoru se spominje vlasnik karte. U Zakonu se koristi i termin vlasnik, ali čini mi se u nešto drugačijem značenju – a) vlasnik izvornika autorskog djela i b) vlasnik stvari na kojoj je autorsko djelo fiksirano. Uz to postoje autor i nositelj prava iskorištavanja autorskog djela. Autorsko pravo sadrži mnogo toga, a Zakon autoru omogućava zaštitu tih svojih prava. Nositelj prava iskorištavanja autorskog djela ima mnogo manja prava, a i ta prava stječe temeljem ugovora s autorom. Pitam se koliko orijentacijskih klubova doista ima ugovor s autorom? Možda je više onih koji iskorištavaju nečije autorsko djelo bez i mimo volje autora. Kolega Duhović ne postavlja to pitanje, nego (uzimam si slobodu da interpretiram) da li „vlasnik stvari na kojoj je autorsko djelo fiksirano“ krši pravo autora time što stavlja kartu na svoj blog ili stranicu. Mislim da su obje ove vrste kršenja autorskog prava jednako ozbiljne i da bi trebalo razmotriti (zajedno s pravnim stručnjacima) da li se u ovim konkretnim slučajevima doista radi o kršenju nečijih prava i što činiti kako se to ne bi događalo. Mislim da bi se time trebao pozabaviti HOS i da nakon što pribavi relevanta pravna mišljenja uputi klubove, autore karata i ostale zainteresirane kako postupati, a da sve bude u skladu sa Zakonom.
Damir Validžić, OK Vihor